Za brzo premještanje po Parizu, poslom ili iz užitka, najbolji je metro.
(Autobuse uglavnom operira RATP (pariški ZET), ali i još par firmi; metro je RATP-ov, kao i dvije tramvajske linije; RER (brzi metro, gotovo željeznica) nešto RATP-ov, uglavnom SNCF-ov (državne željeznice; tamo rintam); konačno, tu je SNCF-ov Transilien, prigradski vlakovi. Na svemu se vozite istim 'pokazom' (postoje i posebni), ali pojedinačne karte nisu 'prijelazne'. Pojedinačna karta za prvu zonu metroa je 1,3 EUR, mjesečni pokaz za 3. zonu (recimo, do Velike Gorice, ali ne Samobora) 66.)
Zasad par slika ogromnog sustava stanica i tunela koji ih povezuju ispod i oko Gare Saint-Lazare (osam stanica metroa, RER-a i vlaka (vidi, npr, ovdje); mislim da bi volumen tunela i podzamnih dvorana bio dovoljan Zagrebu za posve funkcinalni metro od dvije-tri linije), i još pokoja (možda već viđena) s raznih šetnji. Bit će dopunjavano ako bude prilike - pariški metro je posve fascinantan.

Placevi & buvljaci. Dakako, samo djelić onog čega ima u Parizu (premda me je izbor voća i povrća pomalo razočarao...)

Čim sam se smjestio po drugom stizanju u Pariz (u nedjelju prijepodne; dobri ljudi iz Locaflata su mi ostavili ključ kod susjeda), odmah sam iskoristio divno vrijeme (kakvog poslije nije bilo baš mnogo) i krenuo u šetnju. Ideju za područje obilaska mi je dao taksi koji me na putu s aerodrom provezao ovuda.
Za još nakoliko slika iz ovog područja vidi Grand Palais.

Jedne sam se nedjelje osjećao baš dobro, a vrijeme je bilo neuobičajeno lijepo (bez opasnosti od kiše, a ugodno svježe), te sam krenuo mlatiti više muha jednim udarcem. Čak sam usput i ručao i obavio posve konkretni špeceraj (sve bez auta; nečuveno za mene). Dakle, vidjet ćete:
- Basin & Rotonde de la Villette, featuring Gypsy circus complete with a black goat (inače, može ga se vidjeti i ovdje, pri kraju);
- Parc des Buttes Chaumont, s hramom, pećinama, izvorom i mostom samoubojica (i koji, za promjenu, nije napravljen na ostacima klaonice, nego kamenoloma);
- Mali buvljačić, uz rečeni park; tu sam jeftino kupio nekoliko starih razglednica;
- Zgodan, brežuljkasti kvart oko Av. Simon Bolivar i Rue de Belleville; i
- Parc de Belleville, odličan primjer revitalizacije 'derutnog' kvarta.
Da se malo snađete, područje šetnje je otprilike ovo. Detaljnije uskoro.

Čim je stigla, Zvonči se dala u špartanje gradom (kao, uostalom, i ja prije nje). Ovo je prvi dan. Ograničili smo se na šest do osam središnjih arondismana. (Ima i par slika istih mjesta koje sam napravio drugom prilikom.)

Odoljet ću prepisivanju vodiča o povijesti ovog parka i dvorca. Recimo samo da je park izvrsno i prilično nekonvencionalno izmanikiran, a da je u dvorcu Senat, gornji dom francuskog Parlamenta (donji se i dalje zove Narodna skupština, kao u revolucionarna vremena). U ovoj me šetnji pratila (ili, preciznije, vodila) Zvonči.

Cijela je zapadna Evropa (gdje reljef dopušta) ispresijecana kanalima, nekada kritično važnim transportnim putovima. Većina ih je zapuštena, neki su i zatrpani, dosta ih se obnavlja i rabi u turističke svrhe. Neki od pariških još služe izvornoj namjeni (tako sam u St-Denisu svakodnevno gledao kako mali riječni brodovi i teglenice (zapravo ih se gura, a ne tegli, ali izraz 'gurenica' ne postoji, zar ne?) puni šljunka prolaze kroz ustavu ispod mosta kojim sam išao na posao).
Kanal St-Martin, međutim, danas služi samo za rekreaciju, kao što je ova što sam je ja poduzeo. Polazna je točka Parc de la Villette (na mjestu je nekadašnje klaonice; čini se da se nekad Pariz sastojao samo od klaonica), a u Seinu izađete kod Arsenala, malo uzvodno od otoka, preko puta (tj. rijeke) botaničkog vrta i Sorbone. Konkretna vas tura iskrca kod MdO.
Oko Villette sam se još smucao, ali te slike još nisu 'objavljene'. Ovaj folder definitvno ima previše fotografija, ali bilo mi ih ja žao trijebiti. Komentari nisu završeni. Izdržite.

Na dan kad sam poduzeo ovu šetnju Pariz se spremao za finale biciklističke trke Tour de France, koja je imala proći i oko Place de la Bastille, što se na slikama vidi. Osim par slika samog trga i okoliša (plac je drugdje), tu je i zanimljivi Place de Vosges i Promenade Plantée, zeleno šetalište koje dobrim dijelom ide po starom željezničkom vijaduktu.

Na istoku Pariza, kod utoka Marne u Seinu, na zadnjoj stanici jedinice je šuma Vincennes, s hipodromom, budističkim hramom, cvjetnim vrtom, arboretumom i muzejem afričke i oceanijske umjetnosti. Ništa od toga nisam vidio, nego samo istoimeni dvorac na sjevernom rubu šume (prije parka, zapravo). Dvorac je započet u 12. stoljeću i marljivo do-, raz- i pregrađivan do pretprošlog (a malo i prošlog) stoljeća, i doista je bio kraljevski dvorac. Danas glavnu kulu učvršćuju (vrlo temeljitim radovima iznutra), jer joj je duša na jeziku. Dvorac i susjednu 'utvrdu' (prije veliku vojarnu) drži ministarstvo obrane.

Parižani nastoje tramvajskim linijama načiniti prsten (izvan Periferique) koji bi, manje-više, povezivao uglavnom radijalne linije metroa blizu krajnjih stanica. Dosad su napravili malo manje od pola. Ovo je linija T2, koja lijevom obalom Seine vozi od La Défense do ispod Bulonjske šume (na jugoistočnom rubu 'mog' 16. arondismana), a radi se i na produljenju na sjever, dok se opet ne prijeđe Seina.

Na zapadu grada, na kraju Avenue des Champs Elisées je trg Charlesa de Gaulea (poznatiji kao 'Zvijezda'), pa Avenue Foch, pa, preko Boulevarda Periferique, početak Bulonjske šume. Mala šetnja tim krajevima.

Kilometar-dva južno od E.T-ja je kvart koji kao da je iz nekog mnogo manjeg (ali svakako francuskog) grada. Niske zgrade, mali dućani, parkići s muzičkim paviljonom...

Za 'šetnje' do parka Georges Brassens sam presjedao na Montparnassu, pa samo sam izletio iz metroa da vidim gdje su to obitavali pošteni hrvatki umjetnici, ali nisam očekivao što sam vidio. Zar je to bila pjesnička i slikarska četvrt? Možda u pokrajnjim ulicama... Tek pogled s tornja (i čitanje vodiča) me uvjerio da se samo treba maknuti s trga između tornja i željezničke stanice (koja se, zapravo, sastoji od 3) i da stvari postaju zanimljivije. Bit će nastavak.

Prva me polunasumična šetnja, metroom, dakako, odvela do parka Georgesa Brassensa (Darko, zašto je čovjek od parka u genitivu, a od škole ili knjižnice u nominativu, ma što HaDeZeke o tome mislili, u granicama svojih skromnih mogućnosti?). Parkić je malon, ali zgodan.

Za razliku od Invalida, Arsenal ne sadrži ništa vojno. To je mjesto gdje gradske vlasti Pariza izlažu svoje razne urbnističke nakane, a ujedno je i mali muzej povijesti izgradnje, rušenja i predgradnje Pariza. Vrlo originalno, ali na žalost samo na francuskom i, da se tako izrazim, prefragmentirano, tako da nisam otošao mnogo informiraniji. Moram potražiti neke od knjiga koje sam vidio u maloj priručnoj knjižnici (brrr, samo monografija o gradnji metroa je oko 40 eura, tanka knjižica sa slikama i opisima stotinjak neobičnosti i 'bisera' izvan običajenih turističkih ruta oko 20 i tako to. Bio bih se dobro istrošio da se radilo o dućanu.

Bercy je kvart na desnoj obali uzvodno od 'zanimljivih' dijelova grada. Između velikog parka i teretnog kolodvora, na mjestu (djelomično sačuvanih) skladišta (uglavnom vina) niču novi stambeni blokovi, trgići s bitrijama, poslovne zgrade, čudne sportske dvorane i monstruozno velika ministarstva. Preko puta, na lijevoj obali, je nova Nacionalna knjižnica Francois Mitterrand.

Mislim da Palais Royal nikad nije bila kraljevska palača (nego su tamo stanovala neka kraljevska braća ili rođaci). Danas izgleda malo življe nego prije dvadesetak godina kad sam je zadnji put vidio, ali još uvijek je dojam i parka i trgovina u kolonadama pomalo otužan. Možda zato što je kišilo... Moram se vrati da vidim kojeg to vraga rade u južnom dijelu, onom prema Louvreu.

14. srpnja je francuski nacionalni praznik, Dan Revolucije ili Dan Republike, da tako kažem. Budući da se Francuzi još rado sjećaju vremena kad su bili sila, na taj dan organiziraju i veličanstvenu vojnu paradu. Predsjednik obavi smotru svega od Legije stranaca do vatrogasaca na Avenue des Champs Elisées, a onda ode na tribinu podno obeliska na Place de la Concorde. Sudionici mimohoda (osim onih na smotri) kreću od Arc de Triomphe.
Slike pokrivaju (loše) prvi dio mimohoda, dok mi se dalo ostati. Nisam baš bio osobitog raspoloženja...