No dobro, da pogledamo konačno te impresioniste! Da ne pomislite da sam samo gledao arhitekturu i svjetlo, evo Manetovih stričeka i teta kako gablaju među mravima (što će tete više osjetiti). To nije moja omiljena slika odavde (možda Monetovih pet rouenskih katedrala, neki Renoirov portret? pojma nemam), ali za Musée d'Orsay je ona nešto kao Mona Lisa za Louvre, pa eto je.
Poneki posjetitelj zauzme prostor pred slikom, izvadi stativ, pažljivo uslika, odvergla komentar u mikrofon, pa dalje.... Ja mislim da je u tu svrhu bolje kupiti neku od brojnih monografija i vodiča.
No, kad već spominjemo svjetlo (:-)), primijetite kako su mrtvo-hladno dopustili da sunce (nadam se s UV dijelom odfiltriranim staklom) pada izravno na sliku. Desno dolje se ističe zmazanoća, a gore se lijepo vidi reljefnost boje. Nekako, kao da se htjelo pokazati da je uživanje u ovom slikama 'za svaki dan'; da ovo nije nekakav hram. Netko će to smatrati svetogrđem, no meni se sviđa.