Stanete u red, prođete kroz detektor metala na čije se pištanje čuvari slabo obaziru (čudno su me gledali kad sam uredno ispraznio džepove i uopće se ponašao kao na aerodromu), kupite kartu (koja je iz nekog razloga 5 eura, a ne 7 kako piše), uđete i objesite čeljust (bar ja, premda sam prije po webu gledao kako stvar izgleda): ovo nije isti stari dobri muzej na kakve smo navikli.
Ovo je pogled iz predvorja; gledamo razinu 0, prema istoku. Središnji je prolaz za šetnju, odmor i pogled na pokoju skulpturu; s obje su strane sobe s izlošcima, pa još po jedan hodnik, pa još izložbenih prostorija.
Ovdje je svjetlo uglavnom dnevno, i boja i ugođaj se mijenjaju s dobom dana i oblacima (moram jednom doći zimi da vidim kakva je umjetna rasvjeta).