Mjesta za gablanje

Bonzi u Parizu » Rad oslobađa » Prvo me rad oslobađao ovdje » Mjesta za gablanje

Premda su sendviči i pice na jednom od desetak štandova u samom Lazi pristojni, a ima i brasserie ili dvije, obično na gablec odemo vani. U neposrednoj blizini ima, kako ćete vidjeti, svega, u rasponu od 3 to 100 eura po gablecu. Zasad nedostaju slike fast-food Kineza i Libanonaca; oboje dobro, ali Libanonci imaju bolji price performance.

birtije : Ovo je ulica pred samim kolodvorom; sva je u birtijama (kao i hotel 'Terminus', uostalom). Fnacovi i slični su tek u susjednim blokovima.

mac : Raspon je od pravog McDonald'sa, preko domaćeg (boljeg) ekvivalenta Quick (O'kich ili kako se već zvao je nestao), 'normalnih' brasseries, talijanskih restorana (probao sam jedan prilično velik, na tri nivoa, ugodne atmosfere, tagliatelle a la Carbonara osrednje: Jacoljubove, pa i moje, su neusporedivo bolje, a da ne govorimo o onoj davnoj berbi špageta)...

skoljke : ... pa do ovakvog mjesta gdje na ulici možete gutnuti kamenicu ili dvije, a onda gore među kristalne lustere na ozbiljnije trošenje novaca. U 'Terminusovom' restoranu salata košta 20-40 eura.

red : Parižani stoje u redu za kruh (i drugo dobavljivo

Paul03 : I unutrašnjost. Gore je oveća soba s još intimnijom atmosferom gdje se moža sjesti i pojesti omlet ili salatu.

ChezLeon01 : Moje omiljeno mjesto. Osjećate se kao u nečijoj kuhinji. Za gableca su stolovi pokriveni, dakako, kariranim stolnjacima (i prozirnom plastikom preko njih). Poslužuju dvije bakice u civilu (recimo, vlasnikove tete) i dvije 'normalne' konobarice, i jedva stignu (a popodne, kad je mirno, vlasnik). Tamo među zdjelama salate pokrivenim krpom su tada i razni sirevi na tanjuru ili dasci, kako bismo ih mi nabacali u kuhinji da ih kušamo nakon nabavne ekspedicije. U papirnatoj vreći koja viri iz žutog sanduka je kruh (baguette ili batard, ili kako se već piše), od kojih teke otfikare komad jednim pokretom noža i ugrubo narežu u limeni lavor (ne vidi se, iza blagajne) odakle konobarice pune košarice. Nisam shvatio čemu služe brojne numerirane ladičice iza šanka (ima ih još iza stupa s vješalicom). Suđe je prastaro (ili tako izgleda), tanjuri bijeli, debeli i vrlo duboki, juha u izubijanoj zdjelici od alpake s ručkama u obliku školjaka, beštek neuparen.

ChezLeon02 : Pogled prema ćošku kog izlaza. Na šanku su doista, kako vodič tvrdi da je uobičajeno, tvrdo kuhana jaja preostala od doručka; od gostiju se očekuje da se samo posluže - šanker će već primijetiti i izbrojiti. Mjesto stvarno ima atmosferu, ali je i naplaćuje: prilično sitno glavno jelo je 12-14 eura, a s juhom (oba puta što sam probao, istom: jakom od povrća), salatom ili desertom, oko 20. Kod Libanonca je nutricioni ekvivalent 5-6. Ovdje bi Manda i Dane činili čuda.