Pogled na ulaz u Lazu, najstariju parišku željezničku stanicu, pukne ovako. Mjehur ne pripada svemircima, nego je ulaz u metro (jedan od mnogih - vidi, kako rekoh, ovdje). Pleksiglas ili leksan je prekriven debelom folijom - prozori metroa nisu, i puni su ugrebenih natpisa (inače nisam vidio mnogo vandalizma, ako se izuzmu pokušaji izgrebavanja 'tu ste' mjesta na kartama po metrou). Čadori ne pripadaju Saracenima (ni lokalnim Arapima, bar ne samo njima), nego nekom čudmon festivalčiću/vašarčiću koji traje već tjednima. Đinđe i namiguše, preskupi domaći kolačići, majice s maloprodajnom cijenom za koju bi stanovnici Konjšćinske dali ruku (bar susjedovu) i tako to. Proštenje, samo nema janjetine ni kotlovine. Čudno. Na žalost, čadori zaklanjaju pogled na glavni ulaz sa širokim stubištem (vlakovi su, gledano s ove strane, na katu).