Špeceraj
Nakon što prođete kraj preskupe kemijske čistionice, susjedske birtije (vidi gore), male pekare na mom ćošku (odmah prekoputa rečene bitrije) gdje kupim baguette ako je slučajno otvorena (poslužuje uvijek ista bakica - to možda objašnjava donekle fleksibilno radno vrijeme), trgovine čajem japanskog izgleda, male mesnice gdje se kupuju meko kuhana jaja u želatini omotana šunkom, salata od poriluka, špinat u vrhnju, terine i paštete, pa kod uvijek otvorenog mikro-špeceraja (koji ne drži kruh osim trajnog, a držan je po simpatičnim Arapima), lošeg kineskog take-outa (nisam znao da i to postoji), probijete se između onog Bentleya, Merca i Carrere odozgo, i ako vas ne pogazi BMW X5 s iste slike (začudo, vrlo su pristojni prema pješacima), dolazite u Ulicu lijepog lišća (bez travke, dakako, osim na terasi jedne zgrade), koje je moje glavno mjesto za nabavu provijanta. Zasad imam samo slike iz malog 'shopping malla', jer, da uslikam mali dučančić, moram ili pitati, ili biti nepristojan; nekako sam bliži ostalim kupcima, a i atmosfera je više domaća: ne priliči se biti turist. Svejedno ću pokušati dodati par takvih slika. Osim rečenog centra tu je izvrsna voćarnica, 4-5 trgovina sirom od kojih neke drže i druge đakonije, laundromat (što pokazuje da smo ipak na rubu, a ne u srcu, bogataške zone), pekara koja radi i nedjeljom, kada je red za friške baguette popriličan, i koja odlično poha patlidžane (dakako, na pariški, ne bečki), ribarnica, mesnica ili dvije.... Kažite što hoćete, ali meni je to važno da se u kvartu dobro osjećam.
