Jacolupci su se dotaljigali (i nakon svega pet dana odtaljigali) svojim novim autićem. Prešli su 3000km, ostvarili 20 noćenja i znatnu izvanpansionsku potrošnju, proslavili jedan značajni (14.) rođendan, i stigli vidjeti mnogo manje nego što su se nadali. Splendid time was had by all. Na žalost, gotovo ništa slika, jer se nismo 'poklopili' ni za jedan vikend, svi smo navečer bili prekrepani, a djeca i maloljetnici su ili spavali po policama ili se iz i oko njih gađali jastucima i šlapama... Ovih par su kopija onih o kupovanju, snimljenih na dan povratka.

Ana je Ana Brdarić, Darkova Ana. S njom je bila i sestrična Sanja (o kojoj još uvijek mislim pod imenom 'Njanja', kako ju je zvala Ana dok je učila govoriti, što, kako sam već rekao, sada čini izvrsno i profesionalno) i prijateljica im Martina. Na žalost, s curama se nisam stigao baš puno družiti (tj. dosađivati im), i uglavnom sam ih vidio jutrom kako spavaju. U onih par prilika kad bismo bili istodobno budni i na istom mjestu, razvedrile su ma neizmjerno.
Mlade dame možete vidjeti i na par slika s velikog buvljaka, ovdje.

Kao ni Jacoljupce, ni Zvonči nisam, na žalost, slikao doma. Ovo je par slika s naših zajedničkih šetnji, a više možete vidjeti u i oko Louvrea, na buvljaku, u parku Luxembourg i na dugoj šetnji odmah po dolasku, uglavnom u obliku leđa s ruksakom.